Utricularia australis - biljka mesožderka iz porodice mješinki

Utricularia australis R.Br. (1810) - biljka mesožderka iz porodice mješinki (Lentibulariaceae) Nedavno sam u jednoj većoj stajaćici oko Preloga naišao na zanimljivu karnivornu (insektivornu) biljku mješinku (Utricularia australis). U Hrvatskoj prirodno nalazimo ukupno 8 (prema nekim izvorima 9) karnivornih biljaka, a među njima su tri iz porodice mješinki. To su vodene biljke čija je razgranata stabljika smještena ispod, dok se cvjetovi uzdižu iznad površine vode. Dio listova adaptiran je u posebne lovke u obliku mješinica (mjehurića) za hvatanje sitnih vodenih životinja. Nutrijentima iz tih životinjica biljka nadoknađuje tvari važne za životne procese kojima je njena okolina siromašna. U Hrvatskoj je, kako navodi literatura, rod mješinki zastupljen trima rijetkim vrstama: mala mješinka (U. minor), obična mješinka (U. vulgaris) i južnjačka mješinka (U. australis). Južnjačka mješinka je biljka mesožderka bez korijena koja živi plutajući pod vodom. Voli mirne vode, stajaćice. Dugačka, tanka i razgranata stabljika nosi mnoštvo zeleno-žućkastih listova. Žuti cvjetovi uspravno strše iz vode. Mješinica je mnoštvo, dugačke su oko 4 mm; u početku su prozirne, a kada ostare postaju tamnije plave do ljubičaste. Oko otvora mješinice smještene su dlačice koje strše prema van. Kada sitna životinjica – npr. vodenbuha, larva komarca, sitni beskralješnjak, ličinka i sl. – dodirne neku od dlačica, mehanizam se u djeliću sekunde aktivira (10-15/1000 s) i vodena struja usiše životinjicu u mjehur, koji je prije toga bio bez vode. Mješinica se zatvara i uhvaćena životinjica ostaje u klopci. Potom dlačice na unutarnjoj stjenci mjehura izlučuju probavnu izlučinu, a zatim upijaju probavljive tvari životinjice. Mješinice koje se javljaju u roda Utricularia smatraju se jednom od najsofisticiranijih struktura u carstvu biljaka. Biljka nepovoljna razdoblja preživljava u obliku dormantnog pupa turiona, koji tone na dno bare ili jezera kako bi izbjegao smrzavanje. Fotografije biljke u cvatu snimljene su od 6. – 8. kolovoza ove godine. Uz fotografije se nalaze i opisi koji ih dodatno pojašnjavaju.

Slika 1: Cvijet, pogled sprijeda

Slika 2: Literatura navodi U. australis cvjeta vrlo rijetko i to kada temperatura vode poraste. Topla voda plitke stajaćice u kojoj sam snimio ovu biljku pogoduje cvjetanju, koje je u ovom slučaju obilno.

Slika 3: Cvijetovi su jedini organi biljke koji strše iznad površine vode; ostatak biljke pluta ispod površine.

Slika 4: Biljka je raširena duž svih rubova ove stajaćice.

Slika 5: Cvijet, bočni pogled

Slika 6: Mješinice kojima biljka hvata sitne životinje.

Slika 7: Kada životinja dodirne dlačice koje opkružuju ulaz u mješinu, aktivira se usisni mehanizam koji u djeliću sekunde usiše životinju zajedno sa vodom. Nakon toga dlačice s unutarnje stjenke mješinice izlučuju kemijske tvari koje razgrađuju uhvaćene organizme, a zatim upijaju dobivene nutrijente, kako bi ih biljka dalje koristila za svoje životne procese. Time biljka nadoknađuje potrebne tvari kojima je njena okolina oskudna.

Slika 8: Starije mješinice poprimaju tamno plavkastu do purpurnu boju. (Biljka je nakon fotografiranja vraćena u vodu.)

Slika 9: Mješinice različite starosti.

Slika 10: Neki botaničari (Taylor, Lloyd) smatraju usisni mehanizam koji se javlja u roda Utricularia najsofisticiranijim mehanizmom hvatanja životinja u carstvu biljaka.